U svom eksperimentisanju i mnogobrojnim reklamama, preporukama, probala sam sve moguće turpije za nokte: od metalnih koje najčešće dobijemo sa priborom za nokte, papirnih do staklenih. Čak posjedujem i električnu turpiju. Meni je najbolja turpija svih vremena obična papirna turpija. Konadova turpija koja košta 2-3 km, može trajati po godinu dana i moj je favorit već nekoliko godina. Problem sa metalnim i staklenim turpijama jeste što se poslije korištenja nokat lista, kruni, puca. Metalne turpije su preagresive i jednim potezom skrate nokat, a rubove ostavljaju nepravilne. Ne znam šta je problem sa staklenom turpijom, iako su je mnogi nahvalili, meni je grozna. Brzo se troši, a nakon oblikovanja sa njom nokti su mi se počeli listati. Morala sam ih odsjeći kako bih prekinula konstantno listanje. Električna turpija je i više nego fantastična ali za nokte na nogama koji su mnogo otporniji. Super je i za poliranje sa dijelovima koji nisu metalni.
Dakle, obična papirna turpija koja nije pretjerano gruba bit će najbolja. Primijetila sam da se prodaju turpije koje nisu jeftine, a loše su kvalitete. Visoka cijena nije garant kvaliteta. Također postoje papirne turpije lijepih dizajnova koje naprosto mame, ali kada ih bolje pogledate sjaje se i više liče na plastiku nego na papir. Takve turpije ne služe ni za šta, osim za ukras. Posebna priča je o načinu turpijanja i turpijama za poliranje. Ali o tome neki drugi put...
Nema komentara:
Objavi komentar